Deset stvari zbog kojih nikad ne smemo da zaboravimo 11. novembar 1918. godine

11.11.2023 12:51

Photo: cmjp.rs

Zašto danas, na Dan primirja, svi na trenutak treba da zastanemo, čega moramo da se setimo i šta ne smemo da zaboravimo, za RTS su govorili istoričari Predrag Marković i Momčilo Pavlović.

Malena Srbija ostvarila neverovatnu pobedu

Ime Srbije je na današnji dan pre tačno 105 godina upisano u anale pobednika u Velikom ratu.

"U Prvom svetskom ratu je malena Srbija ostvarila neverovatnu pobedu. To je zemlja koja je nestala 1915. godine i uspela da sačuva svoju suštinu, da prebaci vojsku, vladu, čak i Narodnu banku", rekao je u Dnevniku RTS-a istoričar Predrag Marković.

"Nije bilo građanskog rata, čak i politički protivnici našli zajednički jezik"

Mnoge stvari su važne kada je u pitanju Prvi svetski rat, kaže Marković ukazujući na osećanje solidarnosti sa svojom državom.

"Prvi svetski rat je ostao u boljoj uspomeni nego Drugi svetski rat, jer nije bilo građanskog rata. Ceo narod je bio složan, čak su i politički protivnici našli zajednički jezik kad je došla u pitanje odbrana otadžbine", dodaje istoričar.

Podsetio je na primer Dimitrija Tucovića, koji je bio protivnik naoružavanja i ratnih kredita, ali kada je došao rat, poginuo je herojskom smrću u Kolubarskoj bici.

Jedini praznik koji slavimo zajedno sa zapadnim saveznicima

Kada je reč o saveznicima, i šta se promenilo u odnosu na taj period, Marković ukazuje da zapadni saveznici, koji su tada bili na našoj strani, to više nisu.

“Ono što je zanimljivo za 11. novembar, jeste da je to jedini praznik koji slavimo zajedno sa zapadnim saveznicima. Praznuje se u Australiji, na Novom Zelandu, u Britaniji, Americi. Negde se naziva Dan veterana. I to je praznik koji nas povezuje sa tim zapadnim saveznicima, ali oni su nas, vođeni nekim svojim interesima, malo zaboravili“, smatra Marković.

“Veliki rat pomalo zaboravljen, treba da vodimo računa o broju žrtava“

Veliki rat je, kaže Marković, pomalo zaboravljen, pa se u svetu ne vodi računa o broju žrtava, kojih je u Srbiji bilo gotovo milion i 300 hiljada.

“Mi treba da vodimo računa o broju žrtava. Za početak, da znamo koliki je broj. Ova brojka cirkuliše već decenijama, nikada nije izvršen popis. Tako da mi ne znamo koliki je broj žrtava. Po najnovijim istraživanjima naučnika, on je manji. Čemu se ja radujem. Znači, nekoliko miliona ljudi je danas živo zahvaljujući tome što su njihovi preci ostali živi. A mislili smo da su poginuli", navodi istoričar.

Natalijina ramonda – Srbija kao feniks

Danas se na reverima nosi Natalijina ramonda, cvet feniks, koji se osuši i sa jednim zalivanjem potpuno oživi, kao i srpska država i srpski vojnici.

“To je divno. Meni je ona lepša od onog maka. Prvo, lepši je svet. Ima tu neobičnu sudbinu da izdržava svaku nevolju, baš kao i naš narod“, ističe Marković.

Dinar sa zlatnom podlogom

Marković ističe da je Srbija bila jedna od retkih zemalja koja je imala potpuno stabilnu valutu za vreme Prvog svetskog rata.

"Dok je u Austrougarskoj, Nemačkoj, besnela inflacija, mi smo imali dinar sa zlatnom podlogom. Znači, toliko smo bili solidna država, da smo uspeli da preživimo potpunu okupaciju zemlje i da se vratimo u trijumfalnom maršu u novembru, i da tri puta uvećamo svoju zemlju", podseća Marković.

Geopolitika i Veliki rat – slom Evrope, uspon Amerike

Geopolitička slika sveta mnogo je drugačija u odnosu na period od pre 105 godina, kaže Marković, jer posle Velikog rata evropske sile više nisu bile najmoćnije na svetu.

“Mnogo je drugačije. To je bio evropski svet. Prvi svetski rat je slom Evrope. Posle Prvog svetskog rata, evropske sile više nisu bile najmoćnije na svetu. Uzdigla se Amerika posle tog rata. Prvi svetski rat je do te mere narušio ugled evropskih kolonijalnih sila, da su posle njega kolonije počele da se polako odvajaju od svojih imperija“, objašnjava Marković.

Relativizacija istorije – u vesternizovanom pogledu teško razlučiti ko je pobednik, a ko poraženi
Istoričar Momčilo Pavlović rekao je u Jutarnjem programu da se predaka sećamo prema onome što nam se nudi u javnoj sferi, u medijima, u školskim udžbenicima, u sistemu.

"Deca danas ne idu u školu, a prvi čas je, posle 2000. godine, uglavnom počinjao sa ovim temama. Koliko, kako, da li je to na pravi način, to je tema za diskusiju", navodi istoričar.

Ističe da je uloga Srbije u Prvom svetskom ratu srazmerno veća u odnosu na ukupni potencijal zemlje, ali da je danas odnos saveznika prema Srbiji delom uslovljen i događajima iz devedesetih.

"Ako se sećate, 2018. godine Srbija je bila, da tako kažem, ponižena u Parizu. Kasnije je to malo ispravljeno, a danas, kao što vidimo, Srbiji se daje određena počast", ocenjuje Pavlović.

U tom, napominje, vesternizovanom pogledu na istoriju, gde se stalno preispituje i relativizuje, teško je razlučiti ko je pobednik, ko je poraženi, ko su žrtve, ko su dželati.

"Revizija ne postoji kao takva, već politizacija istorije"

Upitan da li se u poslednjih 15 godina vrši revizija istorije, objašnjava da revizija ne postoji kao takva.

"U nauci, kada istražujete nova dokumenta, pa čak i nove poglede na osnovu istih izvora, to nije revizija, to je prirodno kretanje nauke, naučno istraživanje. Međutim, ako se politika umeša, pa vam na centralnom trgu u Parizu stoje zemlje koje su bile na onoj suprotnoj strani, onda je to politizacija istorije i može se reći da je to revizija iz potreba sadašnjosti", objašnjava Pavlović.

Šta svaki roditelj treba da kaže svom detetu

Upitan šta deca danas treba da nauče i šta svaki roditelj treba da kaže svom detetu na današnji dan, Marković ističe da treba da se sete da smo uvek bili na boljoj strani sveta i da smo smo uvek bili narod koji je po svojim delima veći nego što jeste - mali narod sa ogromnim delima.

Izvor: RTS

SHARE:

facebook iconlinkedIn icontwitter icon
ad image